Autorski radovi su mi poprilično raznoliki što govori o mojoj raspršenosti koja je dio mog karaktera. Kroz razne medije se krećem tražeći vlastiti izričaj pri ćemu me vodi pitanje identiteta i komunikacije.
Neki od radova:
OTISAK JEDNOJ MLADOSTI
Dimenzije: 205 x 110 x 70 cm
Godina nastanka: 2014. g.
Materijal: vlastita kosa(dreadlocksi), pleksiglas, željezo
opis rada:
Materijal: vlastita kosa(dreadlocksi), pleksiglas, željezo
opis rada:
Kao rezultat promišljanja o vlastitom identitetu i kao pokušaj opredmećivanja vlastitih misli, nastao je rad oblikovan od vlastite vanjštine,materijalnosti, odnosno, od vlastite kose. Kosu u obliku dreadlocksa, koja je vizualno bila vanjski primarni element osobne prepoznatljivosti i kulturalnog (socijalnog) identiteta, tvori prostorni crtež vlastita otiska prsta, točnije, kažiprsta, simbola ega. Dreadlocksi od kojih je rad nastao bili su dio mene od kraja srednje škole pa sve do izrade diplomskog rada. Obilježili su jedno vrlo značajno razdoblje vlastita sazrijevanja i traganja. Rad je u određenom smislu skulpturalni dokument jednog perioda života, sastavljen od elemenata koji su nastajali šest godina svakodnevnim heklanjem.
U kulturalnom smislu, kosa ima veliki simbolički značaj te se koristi u raznim ritualima i obredima. Po uzoru na plemenske inicijalne procese odlučio sam ošišati svoju kosu i time označiti prelazak u novu životnu etapu. Rješavanjem kose pokušavam se riješiti i svog identiteta kojim sam bio obilježen i ovim ga radom transponirati u artefakt, u svojevrsnu skulpturalnu autobiografiju.
S druge strane, biološki „print“ pojedinac nosi cijeli život; njegova je struktura nepromjenjiva. Skulpturalni otisak moga kažiprsta građen je u formi spirale, koja asocira na perpetuiranost i stalnu mijenu; traženje konstante, jedinstvenosti u promjenjivosti i mogućnost promjenjivosti u zadanostima. Spirala također asocira na labirint i potragu te na vrtlog koji, kao pojava funkcionira tako da uvlači i nestaje unutar samoga sebe.
Materijal rada doslovno je bios – to je pamćenje i bilježenje određena životna perioda, ali je istovremeno konkretan, organski – vlastita kosa, u ovom slučaju zatvorena u plexiglass.
Odnosom vlastitog kulturalnog i biološkog identiteta tvorim materijalnu autobiografiju kojom dokumentiram vlastitu transformaciju dajući joj vlastiti, autorski pečat (otisak prsta) kao tendenciju ostavljanja traga i ujedno težnje za pronalaskom jedinstvena načina izražavanja, odnosno, pronalaska momenta umjetničkog.
U kulturalnom smislu, kosa ima veliki simbolički značaj te se koristi u raznim ritualima i obredima. Po uzoru na plemenske inicijalne procese odlučio sam ošišati svoju kosu i time označiti prelazak u novu životnu etapu. Rješavanjem kose pokušavam se riješiti i svog identiteta kojim sam bio obilježen i ovim ga radom transponirati u artefakt, u svojevrsnu skulpturalnu autobiografiju.
S druge strane, biološki „print“ pojedinac nosi cijeli život; njegova je struktura nepromjenjiva. Skulpturalni otisak moga kažiprsta građen je u formi spirale, koja asocira na perpetuiranost i stalnu mijenu; traženje konstante, jedinstvenosti u promjenjivosti i mogućnost promjenjivosti u zadanostima. Spirala također asocira na labirint i potragu te na vrtlog koji, kao pojava funkcionira tako da uvlači i nestaje unutar samoga sebe.
Materijal rada doslovno je bios – to je pamćenje i bilježenje određena životna perioda, ali je istovremeno konkretan, organski – vlastita kosa, u ovom slučaju zatvorena u plexiglass.
Odnosom vlastitog kulturalnog i biološkog identiteta tvorim materijalnu autobiografiju kojom dokumentiram vlastitu transformaciju dajući joj vlastiti, autorski pečat (otisak prsta) kao tendenciju ostavljanja traga i ujedno težnje za pronalaskom jedinstvena načina izražavanja, odnosno, pronalaska momenta umjetničkog.
SVIJEĆA
Dimenzije: 220 x 60 x 60 cm
Godina nastanka: 2013. g.
Materijal: drvo( bor) i željezo
opis rada:
Javna skulptura u mjestu Trausdorf an der Wulka, u Austriji, nastala na međunarodnoj kiparskoj koloniji. Pored rada stoji i ovaj opis:
Svijeća...je ta koja čuva nas od mraka.
svijeća...je ta koju palimo u spomen.
svijeća...je ta koju pušemo za želje.
svijeća...je romantična.
svijeća...je i vosak i plamen.
svijeća...je i miris i svijetlost.
svijeća...je svijeća
... i ne traje vječno.
Dimenzije: 220 x 60 x 60 cm
opis rada:
Javna skulptura u mjestu Trausdorf an der Wulka, u Austriji, nastala na međunarodnoj kiparskoj koloniji. Pored rada stoji i ovaj opis:
Svijeća...je ta koja čuva nas od mraka.
svijeća...je ta koju palimo u spomen.
svijeća...je ta koju pušemo za želje.
svijeća...je romantična.
svijeća...je i vosak i plamen.
svijeća...je i miris i svijetlost.
svijeća...je svijeća
... i ne traje vječno. ISPRA(V)NO
Godina nastanka: 2012.g.
Materijal: samostojeći umivaonik, sapun, zrcalo, ručnik, voda i fotografija
opis rada:
U silnoj želji za napretkom i kroz prilagođavanje suvremenim ljudskim potrebama, čovjek se s vremenom udaljio od samoga sebe i od osnovnih ljudskih vrijednosti – vrijednosti za koje u današnjem društvu okrenutom golom preživljavanju više nema mjesta. Vrijednosti kao što su ljubav, poštenje, ispravno djelovanje, mir, nenasilje, istina i hrabrost potpuno su se „isprale“. Interaktivna instalacija pod nazivom „ISPRA(V)NO“ (igrom riječi >ispravno , isprano< dodatno se naglašava misao rada) sastavljena je od starog samostojećeg umivaonika, starih sapuna, zrcala, ručnika, vode i fotografije. Publika ima mogućnost odabrati neki o sapuna i njime oprati ruke, ako želi, naravno!
OLIMPIJSKI AKVAREL
Godina nastanka: 2012. g.
Materijal: pleksiglas, abs, aluminij, drvo
opis rada:
Rad koji je nastao za natječaj "Olimpijski sport i umjetnost 2012." Vizualno je rad sličan klasičnom setu vodenih boja, ali ga već sama dimenzija čini nadrealnim. Pri odabiru boja zadržao sam samo pet osnovnih, koje su ujedno i boje logotipa Olimpijskih igara. Rasporedio sam ih jednako kao što je to učinjeno na samom logotipu. Olimpijske karike, na logotipu, međusobno su isprepletene, te simboliziraju povezanost i poštovanje različitosti. U ovom radu odlučio sam postojeću situaciju vratiti korak unazad, dok boje još stoje samostalno. Time sam umjetnost i Olimpijske igre htio dovesti u predfazu, te ih simbolički spojiti u jednoj točki iz koje će tek početi stvaranje.
Kist koji se nalazi u kutiji vizualno sam oblikovao kao olimpijsku baklju, a vrh kista kao sam plamen.
Rad je u nacionalnoj fazi natjecanja proglašen najboljim, te je predstavljao Hrvatsku na međunarodnoj fazi natjecanja u Loussani, u sklopu Olimpijskih igara 2012.godine.
DOŽIVLJAJ PUBLIKE
Dimenzije : varijabilne
Godina nastanka: 2012. g.
Materijal : 122 komada tvrdo ukoričenih
knjiga, police, stol, stolac i svjetiljka
Opis rada:
Interaktivna instalacija nastala je izravno za XI. Trijenale Hrvatskoga kiparstva. Rad sadrži 122 komada tvrdo ukoričenih knjiga. Svaka knjiga naslovljena je imenom i prezimenom autora, te nazivom rada koji je izložen na spomenutoj izložbi. Koncept rada je da svaki od posjetioca može otvoriti knjigu bilo kojeg autora te napisati svoj dojam u knjigu. Na taj se način posjetioc direktno može obratiti autoru i poslati povratnu informaciju o izloženom radu. Umjesto postojeće relacije autor- djelo- autor, stvara se relacija autor – djelo – publika. Nakon izložbe, svaki od autora dobit će svoju knjigu.
NULTA TOČKA
Dimenzije : varijabilne
Godina nastanka: 2012.g.
Materijal: patinirana bronca
opis rada:
Zlatna forma ( u ovom slučaju balon)koja je zabilježena u
trenutku pucanja simbolizira istovremeno i početak i kraj, iliti nultu točku. Zlatna
kugla često je korištena u umjetnosti , od samih početaka, pa do „Kožarićevog
Sunca“. Što se događa u trenutku zasićenja jednim simbolom,razboljem ili
ideologijom? ...Dolazi do raspuknuća, poput jeftinog balona. Isto tako se samim
raspuknućem stvara novi život, te novi
svijet. Radom „Nulta točka“ želim
ukazati na raspuknuće koje će, vjerujem, brzo uslijediti, kako u suvremenoj umjetnosti,
tako i u društvu. Samo raspuknuće je kratak trenutak koji se teško
zamijećuje okom, stoga ga odlijevam u bronci i zaustavljam u vremenu.
A DA OPET BUDE DOBRO
Dimenzije: varijabilne
Godina nastanka: 2011.g.
Materijal: dvije školske stolice(drvo i metal)
opis rada:
Rad je nastao na studentskoj radionica na temu "Stolica", u Splitu, u Dioklecijanovim podrumima. Jednu
klasičnu školsku stolicu rastavio sam i presložio u deset malih stolica raznih
veličina, a da je pri tome svaki dio iskorišten, te nije dodavan novi dio. Vodila
me misao “stolica u društvu”, položaj u društvu. Koliko jedno “veće” mjesto
zauzima “manjih”. Na simbolički način sam pokušao od jedne snažnije pozicije u
društvu stvoriti mogućnost za deset manjih. U postavu sam pored malih izložio i
prvobitnu stolicu da se vidi omjer veličina. Naziv rada nagovještava neku vrstu
promjene, koja rezultira pozitivnim ishodom.
ČEŠER
Dimenzije: 220 x 220 x 200 cm
Godina nastanka: 2012.g.
Materijal: 500-600 ručnih raketnih bacača
Opis rada:
Rad
„Češer“ nastao je na međunarodnom umjetničkom projektu „ Military trash“.
Projekt je zamišljen tako da umjetnici na vojnom otpadu u Temerinu (Srb) u
nekoliko dana naprave svoj rad. Princip je isti kao kod umjetničkih kolonija, s
razlikom u tome što je ovdje jedini materijal: vojni otpad.
Polazište rada bilo je slično nekim ranijim radovima, a to je od jednakih postojećih predmeta složiti skulpturalnu formu, koja će dobiti novo značenje. Ovaj puta sam kao modul
koristio ručni raketni bacač koji mi se učinio zanimljivim i bilo ga je na tisuće
oko mene. Slaganjem bacača u krug, te postepenim građenjem u vis, dobio sam formu koja nalikuje češeru( plod na boru). Pored forme i boje koje su bliske češeru poklapa se i njihova, uvjetno rečeno, akcija. Češer u svome prirodnom okruženju(šumi), funkcionira kao neka vrsta bombe koja pada sa bora na tlo, isto kao što raketni bacač vrši jednaku radnju, ali na potpuno neprirodan način.
INVENTAR
Dimenzije: Varijabilne
Godina nastanka: 2010.g.
Materijal: Štafelaji, stolice
Opis rada:
Serija radova "Inventar" započeta je na drugoj godini studija, neposredno prije završne izložbe. Od slikarskih štafelaja zatečenih u radnim ateljeima složio sam nekoliko intastalacija. Sve je počelo tako što sam se pokušao rješiti štafelaja koji su smetali u postavu izložbe. Pomicajući ih u stranu i slažući na hrpu, počele su se događati zanimljive stvari. Kasnije su nastali još neki radovi na sličnom principu u kojima sam koristio druge predmete poput stolica, stolova i ostalog inventara.
SFERA
Dimenzije: 180 x 180cm
Godina nastanka: 2010.g.
Materijal: Slama, žica i špaga
Opis rada:
Jedan od radova nastao na land art festivalu "Slama" u Lugu(Baranja). Nastavak serije skulptura na principu modularnosti. Također je rad svojevrsni nastava crteža "Putujem" u kojemu sam također koristio karike kao gradivni element.
PUTUJEM
Dimenzije: 510 x 185 cm
Godina nastanka: 2010.g.
Materijal: uljani marker, akrilni sprej, papir
opis rada:
Rad pod nazivom „ Putujem“
je crtež iz serije studentskih radova nastalih 2010.godine. Pomalo
dekorativni pristup nije ništa drugo već nuspojava samog koncepta rada.
Ponavljanjem jednog elementa pokušao sam stvoriti strukturu koju ću voditi kroz
čitavu površinu papira. Kariku, kao simbol povezanosti, odabrao sam da bude
modul kojim ću graditi crtež. Povezujući
karike međusobno, storila se amorfna struktura koja gledatelju ostavlja
prostora za vlastitu interpretaciju.
Naziv rada je također važan dio, jer označava nekoliko stvari, a da pri tome
ne koči gledatelja u percipiranju.Naziv označava putovanje kroz studentsko
traženje autorskog izričaja, pa zatim putovanje kroz maštu i snove, putovanje
kroz odrastanje, te putovanje samog flomastera po površini papira. Svako od tih
putovanja može se prikazati kao zamršena struktura međusobno povezanih
elemenata u kojoj nema sljedećeg poteza, bez da je proizašao iz prethodnoga.
"SLOBODA GOVORA"
Dimenzije: varijabilne
Godina nastanka: 2010.g.
Materijal: gips
opis rada:
Zajednički
rad (Andreja Jandrečić, Mišel Periša, Paula Banić,
Jana Plovanić, Kristina Dilber, Kristina Šutić, Mariel Huhn, Filip Eškinja, Boris Sekulić) nastao je pod mentorstvom asistentice Milijane Babić. Od klasičnog zadatka
na drugoj godini studija kad se modelira šaka, pokušali smo napraviti malo
ozbiljni rad.
Dogovor
je bio da se poslužimo znakovnim govorom, te da ispišemo „ Sloboda govora“.
Natpis govori sam za sebe, tako da ne treba puno filozofirati, iako je u ovom
kontekstu dobio i drugu konotaciju. Rad se može shvatiti i kao izražavanje
stava prema zadatku kojeg studenti slijepo prate, boreći se za bolju ocjenu i
trudeći se biti poslušni. Ovim radom smo izašli iz kalupa koji se sistem
trudi postaviti.
.
Nema komentara:
Objavi komentar